Obilježavanje Dana sigurnog interneta >>
Izlaganje prof.dr.sc. Gordane Buljan Flander: „ Stvaranje djeci prilagođenog okruženja u kojem se djeca-žrtve osjećaju zaštićeno“. >>
Sportski komentatori na hokejaškom spektaklu >>
Vidi Web Top 100 - Hrabri telefon >>
Predavanje Kvalitetno roditeljstvo - djeca >>
Uključivanje novih, mladih ljudi u rad organizacije koja se bavi direktnim radom s djecom, roditeljima i stručnjacima na području prevencije i zaštite djece od zlostavljanja i zanemarivanja uvijek predstavlja izazov i dodatnu odgovornost prema krajnjim korisnicima projekata/programa. Na taj način, volonteri (studenti fakulteta pomagačkih struka) postaju korisnici razvijenog sustava njihovih obveza, prava i postavljenih pretpostavki kako bi se uključili u aktivan volonterski rad. Važnost bavljenja uključenim volonterima očituje se u odgovornosti koju imamo prema krajnjim korisnicima (djeca, roditelji i stručnjaci) i kojima je potrebno pružiti adekvatnu i stručnu pomoć i podršku.
Sustav koji je razvio Hrabri telefon, a čije su aktivnosti dio ovog projekta temeljen je na procjenama stručnjaka (voditelja, izvoditelja i supervizora projekta) te na povratnim informacijama od strane volontera (korisnika). U nastavku navodimo dijelove povratnih informacija volontera iz 2009. godine:
Dječja kuća Borovje
Volonteri su naveli kako su vrlo zadovoljni supervizijama. Sviđaju im se supervizori i način dogovaranja svakog termina (komentari: „Supervizija mi psihički dobro dođe, vidim da i drugima ne uspijevaju neke stvari.“ „Super mi je što je i formalno i neformalno.“ „Super mi je što se dogovaramo za termin“).
Na pitanje o zadovoljstvu doedukacijama volonteri su većinom odgovorili pozitivno. Smatraju da su stručne, korisne i zanimljive (komentari: „Dobre su, neke se teme ponavljaju, ali to je dobro da se malo podsjetimo“). Nekoliko volontera je izrazilo žaljenje zbog termina doedukacija jer ih nikako ne mogu pohađati zbog drugih obveza.
Savjetodavna linija za zlostavljanu i zanemarenu djecu
Volonteri Hrabrog telefona su uključeni u redovitu jednomjesečnu superviziju kako bi se osigurala profesionalna nadogradnja te spriječio „burn out“ sindrom. Volonteri koji su duže vremena već uključeni u organizaciju i provođenje programa izražavaju zadovoljstvo sa grupom i supervizorom, dok neki od novih volontera primjećuju da se njihova grupa još nije dovoljno upoznala da bi se potpuno mogli otvoriti.
Osim supervizijske podrške, volonterima se također pružaju redovite doedukacije o različitim temama koje se odnose ili su usko povezane sa njihovim volontiranjem na savjetodavnoj liniji. Većina volontera smatra boljim pristupom radionički tip doedukacije i postavljanje zadataka i pitanja od „suhoparnog predavanja“.
Motivaciju za volontiranje nalaze u pružanju pomoći onima kojima je to najpotrebnije-djeci, ali i u učenju, stjecanju iskustva, testiranju sebe te dobroj atmosferi u Udruzi.
Osim u iskustvenom dijelu potrebu za provedbom ovdje predloženog projekta pronalazimo i u rezultatima znanstvenih istraživanja, od kojih navodimo pojedina:
