Dijete s ADHD-om i njegova obitelj

Objavljeno: 02.03.2016

 

 

 

 

 

 

Agresija, otpor autoritetima te odbijanje izvršavanja zadataka nije posljedica dječje razmaženosti i bezobraznosti kako ponekad čujemo u medijima, već se može raditi o konkretnom poremećaju – ADHD-u. Deficit pažnje/hiperaktivni poremećaj (ADHD) je razvojni poremećaj samokontrole pri kojem dominiraju problemi s nedostatkom pažnje, impulzivnošću i hiperaktivnošću i zahvaća čak 3-5% školske djece. Poremećaj može utjecati na funkcioniranje djeteta na svim aspektima života – kod kuće, u školi i s vršnjacima. Nema točno određenog razvojnog puta – neki simptomi i obrasci ponašanja poput problema s koncentracijom i nemira zadržavaju se s godinama, dok oko polovica djece s ovom dijagnozom doživljava smanjenje i odsustvo simptoma s približavanjem odrasloj dobi. Na to utječe i prepoznavanje i tretman poremećaja; ako se ne liječi, postoji veća vjerojatnost da će se nastaviti i u odrasloj dobi.

Simptomi ADHD-a

1. Simptomi nepažljivosti

2. Simptomi hiperaktivnosti

Može se primijetiti da su ponašanja koja ovdje nazivamo simptomima uobičajena za mlađu djecu, stoga dijagnozu poremećaja nije poželjno postavljati prije pete godine, a neki stručnjaci kažu i prije polaska u školu, što je najbolja okolina za provjeru djetetovih mogućnosti samokontrole.

Tretman ADHD-a

Po dijagnosticiranju ADHD-a, važno je sa stručnjacima dogovoriti odgovarajući tretman djeteta koji, uz psihoterapijski rad, može uključivati i terapiju lijekovima. Nije moguće dijete izliječiti od poremećaja, ali je moguće raditi na ojačavanju samokontrole, ovladavanju simptomima te ublažavanju mogućih problema djeteta i obitelji nastali iz konteksta poremećaja. Kako bi se u tome uspjelo, između ostalog je nužna i ustrajnost roditelja te spremnost na suradnju sa stručnjacima koji rade s djetetom. Zbog prirode poremećaja, djeca s ADHD-om utječu na obitelj u kojoj žive i odrastaju, kao što i obitelj utječe na njih. Važno je da roditelji osiguraju savjetodavnu pomoć i podršku stručnjaka ako im je to potrebno, kao i svakodnevnu pomoć obitelji i prijatelja.

Kako roditelji mogu biti podrška djetetu?

Realistična očekivanja. Visoka i nerealna očekivanja dovode do stvaranja pritiska na dijete, narušavanja njegove ionako osjetljive slike o sebi te nakupljanja frustracije, ljutnje i razočaranja roditelja. Niska očekivanja od djeteta dovode do prevelikog zaštićivanja djeteta, zastoja u razvoju njegove samostalnosti, sposobnosti i vještina.

Pravila za sve članove obitelji. Zajednički s djetetom dogovorite obiteljska pravila ponašanja. Formirajte ih na pozitivan način – „Razgovaramo smirenim glasom.“ umjesto „Nema vikanja.“. Uz pravila dogovorite i odgovarajuće posljedice koje će biti dosljedne i pravovremene. Pravila možete ukrasiti i postaviti na vidljivo mjesto. Tako potičete razvoj samokontrole i razumijevanje vrijednosti pravila u svakodnevnom suživotu.

Pohvale i nagrade. Zagrljaj, poljubac, pohvala i drugi oblici (posebno nematerijalnih) nagrada imaju veliki utjecaj na dijete. Dobro je nagraditi dijete za trud, a ne samo za rezultat, poput dobrih ocjena. Djeca s dijagnozom ADHD-a često kontinuirano iz svoje okoline čuju NE i neki oblik zabrane na što onda i prestanu reagirati. Zato nagrađivanje može imati efekta na njihovo ponašanje i samokontrolu.

Poziv u kontakt. Potrebno je djecu kontinuirano vraćati na trenutnu aktivnost, posebice ako im je ona nezanimljiva. Privucite djetetovu pažnju kontaktom očima, dozivanjem, blagim dodirom po ramenu, provjerom je li Vas čulo.

Organizacija i planiranje. Sva djeca vole predvidljivost i rutinu svakodnevice, a djeci s ADHD-om to može naročito dobro doći. Kreiranje rasporeda dnevnih aktivnosti i poticanje djeteta da sudjeluje u formiranju rasporeda pomaže stvaranje osjećaja odgovornosti, strukture i upravljanja ponašanjem.

Briga o sebi. Roditelj koji brine o sebi, može bolje brinuti i o svom djetetu. Aktivnosti za sebe, opuštanje, traženje pomoći iz okoline različite su metode kojima to možete postići.

Važno je ne zaboraviti da dijete nije njegova dijagnoza, odnosno da je ono puno više od toga – malo biće koje treba vodstvo, pažnju i strpljenje svojih roditelja.

Hrabri telefon je korisnik institucionalne podrške Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva za stabilizaciju i/ili razvoj udruge