Samoubojstvo mladih – kako prepoznati znakove i pomoći?

Objavljeno: 08.12.2015

Prema istinitoj priči

Već u prvom razredu srednje škole, Marko i ja postali smo prijatelji. Spojila nas je ljubav prema matematici, knjigama, igricama i životinjama. On i ja pripadali smo jednoj ekipi koja se svaku večer čula preko interneta. S vremenom mi se povjeravao o stvarima koje ga muče, o situaciji koju ima kod kuće, o ljudima koji su ga znali povrijediti. Također, rekao mi je da je zaljubljen u svoju prijateljicu Anu, koja nije htjela biti s njim. Već se tada znao pronalaziti u tragičnim likovima iz književnosti, što me je znalo zabrinuti, ali nisam se previše time zamarala. Tijekom srednje škole, porasla je njegova ljutnja na svijet, na svoje ukućane, a rasla je i njegova tuga jer Ana i dalje nije htjela biti s njim, dok je ona njemu bila jedna od rijetkih svijetlih točaka u životu. Međutim, stvar je postala prilično dramatična kad je u 4. srednje prohodala s Josipom, jednim dečkom iz našeg razreda, koji je također pripadao našoj ekipi. Na početku sam bila jako zabrinuta za njega, ali on se, činilo se, s tim dobro nosio. Istina, manje je pričao nego ranije, nije toliko igrao igrice s nama kao što je to prije činio, međutim nije previše komentirao Aninu i Josipovu vezu. Nakon nekog vremena, počeo je izbjegavati Josipa, govoreći kako bi volio da je mrtav, a usputno je govorio kako će se baciti sa zgrade. Ispočetka to nisam shvaćala ozbiljno, ali s vremenom su me te njegove izjave počele plašiti. Razgovarala sam s Anom, a ona mi je kroz suze rekla da se i ona boji što će biti jer Marko često zna imati izljeve bijesa kada mu ona pokuša objasniti kako ne može biti s njim. Marko je par puta nakon toga izašao van i svaki se put jako napio, dok prije toga nije običavao piti. Uskoro je sve manje mario za ocjene i Ana mi je rekla da joj često zna reći kako će si zbog nje oduzeti život. Jednog dana tijekom odmora, u zahodu sam zatekla Anu kako plače, držeći papire u rukama. Rekla mi je kako su se prije par dana ona i Marko posvađali te kako je nakon toga naglo prekinuo razgovor. Cijelu noć nije mogla zaspati, iz straha da će si on nešto napraviti. Ujutro joj je poslao poruku da je napisao oproštajno pismo za nju i za sve druge ljude te je otišao na krov s namjerom da skoči. Međutim, u tom ga je trenutku nazvao prijatelj kojem je trebala pomoć iz informatike. Nakon što je završio razgovor, ipak nije mogao skočiti. Javio joj je to jer bi joj želio donijeti oproštajno pismo koje je napisao. Ana se slomila čitajući ta pisma. U tom sam trenutku shvatila da je sve ovo otišlo predaleko i otišla sam psihologinji. Ona me saslušala, podržala i smirila te je kasnije pozvala Marka na razgovor. Isprva se Marko ljutio na mene i rekao mi je kako sad zbog mene mora ići na razgovor k psihijatru i kod psihologinje. Iako me to pogodilo, rekla sam Marku da sam to učinila jer ga volim i jer sam bila jako zabrinuta za njega. Rekla sam da se nadam da će se vratiti dani kad smo se družili i kad mi je mogao pričati o svemu što ga je mučilo. Vidjela sam da mu je to značilo. Sljedećih nekoliko mjeseci Marko je bio promjenjiv: jedan dan povučen, jedan dan onaj stari. Međutim, sada smo pričali o tome što ga muči, pričao mi je o svojim posjetima psihijatru, o novoj igrici koju je igrao, o novoj seriji koju je počeo gledati.

Otada je prošlo 5 godina. Marko je najbolji student na svojoj godini, pomaže drugima pri učenju, ide na koncerte, vozi bicikl, ima djevojku  Vesnu i uživa u životu.

Svaki gubitak mladog ljudskog života velika je tragedija za cijelo društvo. Treći uzrok smrti mladih između 15 i 24 godine iza nesreća i ubojstava je suicid. Često nakon počinjenog samoubojstva, okolina se pita kako je uopće ta mlada osoba, koja pred sobom ima čitav život, došla na ideju da si oduzme život? Do takve se odluke ne dolazi tijekom noći, već ona najčešće polagano sazrijeva tijekom nekog duljeg perioda. Iako ne postoji tipičan profil suicidalne osobe, najčešće oni imaju sljedeće zajedničke karakteristike.

Djetinjstvo im je obilježeno konfliktima, svađama, nekad i nasiljem te nedostatkom topline, ljubavi i podrške. Adolescencija, koja potom slijedi, često zna biti stresna, obilježena osjećajima nesigurnosti, bezvrijednosti, povećanom svijesti o sebi koja i padom samopoštovanja. Posebno je problematično ako se uz sve navedeno zaredaju i brojnih stresni događaji, kao što su raspad obitelji, privođenje na policiju, pad razreda, samoubojstvo prijatelja, veliko razočaranje ili osramoćenost, veliki pritisci da se bude odličan u nekoj ili svim aktivnostima i područjima života, završetak ljubavne veze ili, u Markovom slučaju, veza djevojke u koju je bio zaljubljen s njegovim prijateljem iz razreda. Nakon toga, osobe se često povlače i izoliraju se od svojih prijatelja. Zato je bilo kakva nagla promjena u ponašanju mladih znakovita i treba joj se posvetiti pažnja!

U danima i tjednima prije pokušaja suicida, mogu se primijetiti i sljedeća ponašanja: gubitak interesa za hobije i školu, markiranje, lošije ocjene, slabija koncentracija, tema smrti u razgovorima i školskim esejima, nemogućnost primanja pohvala, problemi sa spavanjem i higijenom te nedostatak interesa za vanjski izgled, žali se na to kako je loša osoba, govori opaske kao što su: „neću vam još dugo biti na teret“ ili poklanja svoje omiljene stvari, gubi smisao za humor ili se pak počinje šaliti na vrlo čudan način, povlači se od socijalnih događanja ili češće zove drage osobe, izlaže se nepotrebnim rizicima (ekstremni sportovi, brza vožnja, opijanje, droga i slično). Kao što se može vidjeti, popis je zaista dug i ne postoji samoubojstvo mlade (ali ni starije osobe) kojem nisu prethodili neki znakovi. Kada se prijatelji i obitelj prisjećaju osobe koja je pokušala ili izvršila suicid, retrospektivno uviđaju mnoge upozoravajuće znakove koji su upućivali da se nešto događa.

Na kraju, adolescent opravdava svoj suicidalni čin tako da probleme opisuje nerješivima, dugotrajnima i izvan njegove kontrole. Postoje različiti konačni motivi i različit intenzitet želje za smrću. Neki zaista žele okončati život jer smatraju da je njihova patnja prevelika i ne nalaze smisla. Neki se tako žele osvetiti osobama koje nisu dovoljno marile za njih tako da im nanesu patnju svojom smrću. Neki zapravo ne žele umrijeti, ali žele vidjeti koliko bi ljudima bilo stalo kad ih više ne bi bilo: tko bi plakao, bi li tko držao govor, tko bi došao na sprovod i slično. Neki žele vidjeti bi li ih tko spasio.

Što učiniti ako nam netko priča o tome da razmišlja o suicidu?

1. Shvati osobu ozbiljno! 8 od 10 osoba koje pokušaju suicid svoje je namjere jasno dalo do znanja, a ostali su pokazivali već navedene znakove.

2. Slušaj! Ohrabri tu osobu da razgovara s  tobom ili s nekom osobom od povjerenja o tome. Slušaj o tome kako se osoba osjeća. Nemoj pokušavati pronaći jednostavna rješenja.

3. Budi iskren/a! Ako te to što osoba govori plaši, ako si zabrinut/a, ne znaš što raditi, reci joj to. Tako će se osoba osjećati manje usamljeno u svojoj muci.

4. Podijeli osjećaje! Svatko se od nas ponekad osjeća tužnim, bespomoćnim. Podijeli to s osobom, neka zna da u tome nije sama i da se i drugi tako osjećaju, ali ne umanjuj vrijednost i važnost osjećaja te osobe.

5. Potraži pomoć! U ovakvim situacijama, ključno je potražiti profesionalnu pomoć. Iako se Marko na početku ljutio na svoju prijateljicu koja je potražila pomoć, kasnije joj je bio zahvalan. Reci o tome nekoj starijoj osobi: razredniku, školskom psihologu, pedagogu. Ako ti osoba nije izravno rekla o svojim nakanama, ali pokazuje dramatične promjene u ponašanju te znakove koje smo gore naveli, također bi bilo dobro o tome ispričati nekoj stručnoj osobi. Važno je učiniti sve što je moguće kako bismo pomogli mladoj osobi da pronađe smisao i da nastavi živjeti.

6. Pobrini se za sebe! Što mislite, kako se osjećala Ana? Teško je nositi se sa spoznajom da ti prijatelj prijeti da će se ubiti ako ti ne učiniš nešto što ne možete učiniti. Možemo dati najbolje od sebe da pomognemo osobi: biti tu za nju, biti joj podrška, slušati ju i prihvaćati ju takvom kakva je, međutim odluka hoće li nastaviti živjeti je na njoj. Nikada nije dobro svaljivati odgovornost na sebe! Čak da je Marko i izvršio suicid, za to ne bi bila odgovorna Ana. Zato, ako se nalaziš i u ulozi prijatelja/prijateljice, brata, sestre, susjede/susjeda ili kolege iz razreda, dobro je da i ti o tome popričaš s nekom stručnom osobom ili osobom od povjerenja.

7. Gledaj osobu kao osobu, ne kao nekog tko se pokušao ubiti! Postoje mnogi mitovi o suicidu. Jedan od njih je i taj da jednom kada osoba pokuša počiniti suicid, može to učiniti u svakom trenutku svog života. Iako je istinito da se svakim pokušajem suicida povećava mogućnost da ga se ponovno počini te da je najopasnije razdoblje suicida unutar tri mjeseca nakon poboljšanja stanja (bilo depresivnog, bilo nakon pokušaja suicida jer tada osoba ima više energije da nešto učini), osoba nije zauvijek suicidalna, već je suicidalna u određenom periodu. Suicidalnost nije jedno i najvažnije obilježje neke osobe. Marko je, uz to što je bio suicidalan, bio izuzetno drag, spreman na suradnju s drugima, kreativan, vrijedan, pametan – obožavao je čitati ruske klasike i gledati crtiće. Nikako mu ne bi pomoglo da su svi prijatelji zaboravili na taj veliki dio njega kao osobe.

Hrabri telefon je korisnik institucionalne podrške Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva za stabilizaciju i/ili razvoj udruge