Projekti

PRILAGOĐAVANJE HRVATSKOG PRAVOSUDNOG SUSTAVA DJECI

Projekt se provodi uz podršku Nizozemske ambasade, s ciljem uspostavljanja mehanizama pružanja pomoći i podrške djeci koja se susreću s pravosudnim sustavom. Projektom se planiraju educirati obiteljski suci za problematiku utjecaja razvoda na dijete, kao i dobiti iskustva kako se pravosudni sustavi približavaju djeci u drugim zemljama Europe, točnije u Nizozemskoj. Također, projektom se planira educirati i tim Hrabrog telefona za pravosudne postupke s kojima se dijete susreće te volontere Hrabrog telefona u pružanju telefonske savjetodavne pomoći i podrške djeci u pravosudnom postupku. Udruga za podršku žrtvama i svjedocima razmijenit će svoje stečeno iskustvo s volonterima Hrabrog telefona.

Partneri Hrabrog telefona u provedbi projekta jesu Udruga sudaca za mladež, obiteljskih sudaca i stručnjaka za djecu i mladež te Udruga za podršku žrtvama i svjedocima.

Donator:

Veleposlanstvo Kraljevine Nizozemske u Republici Hrvatskoj

Partneri:

Udruga za podršku žrtvama i svjedocima

Udruga sudaca za mladež, obiteljskih sudaca i stručnjaka za djecu i mladež

Krećemo s provedbom projekta koji će doprinijeti pravosuđu prilagođenom djeci u Hrvatskoj!!

Pravosudni sustav koji jamči poštivanje prava djeteta, uzimajući u obzir razinu zrelosti i mogućnosti djetetova razumijevanja te okolnosti slučaja, nužan je za djecu koja dolaze u doticaj s pravosudnim sustavom. Djeca se s pravosuđem upoznaju zbog slučajeva nasilja, razvoda roditelja, posvojenja, migracija i sl. Pravosudni sustav je nužan, no nije baš uvijek prilagođen djeci.

Hrabri telefon krenuo je s provedbom projekta uz podršku Veleposlanstva Kraljevine Nizozemske u Republici Hrvatskoj s ciljem uspostavljanja mehanizama pružanja pomoći i podrške djeci koja se susreću s pravosudnim sustavom.

Projektom će obiteljski suci Općinskih i Županijskih sudova u Zagrebu, Karlovcu, Sisku, Varaždinu, Koprivnici i Bjelovaru dobiti znanja kako se pravosudni sustavi približavaju djeci u drugim europskim zemljama, s naglaskom na pravosudni sustav Nizozemske. Osim toga dobiti će znanja o potrebama djece koja sudjeluju u sudskim postupcima, osobito u postupcima razvoda braka roditelja.

Projektom će se educirati volonteri i stručni tim Hrabrog telefona o pravosudnim postupcima u kojima sudjeluju djeca, kao i postupcima koji na njih utječu te o pružanju telefonske savjetodavne pomoći i podrške djeci u koja čine dio pravosudnog sustava.

Tijekom provedbe projekta, obiteljski suci, stručnjaci i volonteri Hrabrog telefona imati će prilike dobiti nova znanja i razmijeniti iskustva sa stručnjakom iz Nizozemske na području zaštite prava djece u sudskim postupcima.

Hrabri telefon projekt provodi u suradnji s Udrugom sudaca za mladež, obiteljskih sudaca i stručnjaka za djecu i mladež te Udrugom za podršku žrtvama i svjedocima.

Što je pravosuđe prilagođeno djeci?

Hrabri telefon pokrenuo je projekt prilagođavanja hrvatskog pravosudnog sustava djeci. Cilj projekta je ojačati sustav pravosuđa za djecu u skladu s međunarodnim standardima te uspostaviti mehanizme pružanja pomoći i podrške djeci koja se susreću s pravosudnim sustavom.

Djeca i mladi se s pravosudnim sustavom susreću kao žrtve, počinitelji ili kao svjedoci određenog prekršajnog ili kaznenog djela. Bez obzira na razlog dolaska u doticaj s pravosudnim sustavom, mora se imati na umu tjelesna i duhovna nezrelost djece zbog čega su im potrebni posebna zaštita i skrb u svim segmentima života pa tako i u situacijama kada čine dio pravosudnog sustava.

Pravosuđe prilagođeno djeci podrazumijeva pravosudni sustav koji jamči poštovanje i učinkovitu primjenu svih prava djeteta na najvišoj mogućoj razini. Pri tome se na umu moraju imati temeljni principi (sudjelovanje, najbolji interesi djeteta, dostojanstvo, zaštita od diskriminacije i vladavina prava), kao i razina zrelosti i razumijevanja djeteta i okolnosti slučaja. Pravosuđe prilagođeno djeci omogućava djeci dostupnost, prilagođenost dobi, brzo djelovanje i temeljitost postupka, prilagođenost i fokusiranost na potrebe i prava djeteta i njihovo poštovanje, posebice poštivanje prava na zakonito postupanje, sudjelovanje u postupku i razumijevanje postupanja, pravo na uvažavanje privatnosti i obiteljskog života te pravo na integritet i dostojanstvo.

Osnova koja mora biti zadovoljena kako bi se krenulo u daljnje prilagođavanje pravosuđa djeci jesu temeljna načela koja čine dio prakse Europskog suda za ljudska prava i na kojima mora počivati svaki pravosudni sustav

1. Sudjelovanje djeteta

Djeca se trebaju smatrati punopravnim nositeljima prava te ih se treba ovlastiti da koriste svoja prava sukladno sposobnosti pojedinog djeteta za formiranje vlastitog mišljenja te sukladno okolnostima slučaja. To znači da djeca moraju biti informirana o svojim pravima i  imati prikladne načine pristupa pravosuđu, odnosno mora se poštivati pravo djece da ih se konzultira i sasluša u postupcima u koje su uključena ili koji na njih utječu.

2. Najbolji interesi djeteta

Iako pravosuđe ima u svojim rukama ovlast i odgovornost za donošenje konačne odluke, trebao bi se uložiti veći napor, od strane države, u uspostavljanju multidisciplinarnih pristupa s ciljem procjene najboljih interesa djece u postupcima u koje su uključena. Osim toga, u procjeni najboljih interesa djece uključene u postupak ili one na koju postupak utječe, ne smije izostati primjerena procjena mišljenja i stajališta djece, poštivanje prava na dostojanstvo, slobodu i jednako postupanje, kao i psihološka i fizička dobrobit te pravni, socijalni i ekonomski interesi djece.

3. Dostojanstvo djeteta

Dostojanstvo djece podrazumijeva postupanje prema djeci s osobitom pažnjom, osjetljivošću, pravednošću i uvažavanjem njihovog psihičkog i fizičkog integriteta tijekom cijelog postupka, istovremeno pazeći na njihovu osobnu situaciju, dobrobit i specifične potrebe djece.

4. Zaštita od diskriminacije

Zaštita od diskriminacije podrazumijeva ostvarivanje prava djeteta bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi. Posebna pomoć i prava osigurati će se ranjivoj djeci, poput djece migranata, izbjeglica i djece koja traže azil, djece bez pratnje, djece s posebnim potrebama, beskućnicima, djece Roma i djece u institucijama sustava.

5. Vladavina prava

Vladavina prava uključuje elemente postupanja u skladu sa zakonima i drugim važnim propisima, pretpostavku nevinosti, pravo na pravni savjet, pristup sudu, pošteno suđenje te pravo na žalbu. Vladavina prava djeci bi se trebala jamčiti kao i odraslima bez iznimke te se ne smije minimizirati niti uskraćivati pod izlikom najboljeg interesa djeteta.

Smjernice Odbora ministara Vijeća Europe – smjernice za prilagođavanje pravosuđa djeci!

Kako bi države članice EU lakše prilagodile pravosudni sustav djeci, Vijeće Europe osmislilo je smjernice koje predstavljaju praktičan alat kako bi se što lakše ostvarilo poštivanje svih prava djece koja su iz bilo kojeg razloga i u bilo kojem svojstvu u kontaktu sa sudskim procesom. Smjernice su pripremljene kako bi predstavljale praktičan alat u prilagodbi pravosudnog sustava specifičnim pravima, interesima i potrebama djece, odnosno kako bi pružile podršku vladama i stručnjacima pri osiguravanju učinkovitog pristupa djece pravosuđu i odgovarajućem tretmanu u pravnim postupcima. Iz navedenog se može iščitati njihov osnovni cilj, a to je osigurati da se prava djece tijekom sudskih postupaka poštuju u cijelosti vodeći pritom računa o djetetovoj razini zrelosti i  razumijevanju te o okolnostima slučaja.

Smjernice obuhvaćaju područja:

1. Informiranje, zastupanje i sudjelovanje

Djeca bi trebala biti informirana o svojim pravima, imati slobodan pristup odvjetniku, imati mogućnost izražavanja mišljenja i objašnjenja onih odluka koje na njih utječu na njima razumljiv način.

2. Zaštita privatnosti

Potrebno je zaštititi privatnost djeteta, posebice od medija, što znači da nitko ne smije objaviti ime, sliku ili osobne podatke djeteta ili njegove obitelji u tiskanim medijima ili na Internetu te da samo određene osobe mogu prisustvovati djetetovom saslušanju na sudu ili u drugom službenom okruženju. Kad god se djecu saslušava ili kada ona svjedoče, to bi uvijek, kad je to moguće, trebalo zabilježiti kamerom, a trebali bi biti nazočni samo oni koji su uključeni u postupak, uz uvjet da dijete ne ometaju u svjedočenju.

3. Sigurnost

Djecu je potrebno zaštititi od svih povreda, a ukoliko ih se povrijedi (zastrašivanje, sekundarna viktimizacija…), važno ih je zaštititi. Potrebno je provjeriti sve osobe koje rade s djecom kako bi se osiguralo da im neće nanijeti štetu, a posebne mjere opreza trebale bi se primjenjivati kad je optuženi počinitelj roditelj, član obitelji ili drugi skrbnik.

4. Edukacija stručnjaka

Svi stručnjaci koji rade s djecom i koji imaju izravan kontakt s njom, trebali bi proći neophodno stručno osposobljavanje o pravima i potrebama djece različitih dobnih skupina i o postupcima prilagođenim djeci, kao i biti osposobljeni za komunikaciju s djecom u svakoj dobnoj skupini i stupnju razvoja, kao i s djecom u situacijama kada su posebno ranjiva.

5. Multidisciplinarni pristup

Stručne osobe koje rade s djecom moraju raditi zajedno u najboljem interesu djeteta u svrhu čega bi trebalo poticati usku suradnju između različitih stručnjaka radi postizanja sveobuhvatnog razumijevanja djeteta i procjene djetetove pravne, psihološke, socijalne, emocionalne, fizičke i kognitivne situacije. Osim toga, potrebno je uspostaviti zajednički okvir procjene za sve stručnjake koji rade s djecom poput odvjetnika, socijalnih radnika, psihologa, liječnika, policije, medijatora i službenika useljeničkih ureda.

6. Lišenje slobode

Svaki oblik lišenja djeteta slobode trebala bi biti mjera krajnjeg izbora te na najkraći mogući period vremena i to ne bi nikada smjelo biti iz migracijskih razloga. Ukoliko je dijete lišeno slobode, ono mora uživati sva ostala prava koja se na njega odnose, osobito ona vezana uz kontakt s obitelji i prijateljima, pravo na obrazovanje, usavršavanje ili religiju te pristup sportskim aktivnostima i aktivnostima slobodnog vremena. Dijete je također, potrebno pripremiti za povratak kući.

Prilagodba pravosudnog sustava mora započeti i prije nego dijete bude uključeno u sudski proces!

 I prije nego djeca dospiju u kontakt sa sudskim procesom, potrebno je dijete pripremiti i informirati o tome što će se dogoditi tijekom sudskog procesa. Pritom je potrebno da se dijete  u detalje obavijesti o mogućnostima pristupa sudskom procesu te o alternativama izvan sudskog okruženja (medijacija, alternativni načini rješavanja sukoba..), ali jednako tako i o njihovim posljedicama. Osobito se vansudske alternative predlažu kada su u pitanju obiteljski sporovi. Ono što je bitno za navedene alternative je da same stranke aktivno sudjeluju u tom postupku, kao i djeca zbog čega se postignuti dogovori bolje poštuju. Dijete bi uvijek trebalo dobiti adekvatne pravne savjete i svu drugu pomoć kako bi odlučilo o najprikladnijoj alternativi sudskom procesu (pri tome bi se trebalo uzeti u obzir njihovo mišljenje).

Osim toga, dob djeteta za sudjelovanje u sudskom procesu ne bi trebala biti preniska. Ona je različita određena u zemljama Europske Unije, ali Europska mreža pravobranitelja za djecu zagovara da se dob djece treba podići na 18 godina te se preporuča razvoj inovativnih sustava koji će se baviti svim maloljetnim počiniteljima i koji će biti prvenstveno usmjereni na njihovu edukaciju, reintegraciju i rehabilitaciju.

Policija bi također, trebala primjenjivati navedene smjernice. Ukoliko dolazi u kontakt s djetetom, prije samog procesa trebala bi uzeti u obzir njihovu dob i zrelost, kao i ostale potrebe djece s fizičkim i mentalnim invaliditetom ili djece koja imaju teškoća u komunikaciji. Države članice trebale bi na prijestupe maloljetnika reagirati proporcionalno okolnostima, težini djela, dobi, smanjenoj odgovornosti te potrebama djeteta i društva.

Ukoliko se dogodi da je dijete pritvoreno, trebalo bi biti informirano o razlozima pritvaranja na način i jezikom prikladnim za njegovu dob i razinu razumijevanja, a mora mu se omogućiti pristup odvjetniku i/ili roditelju, odnosno osobi u koju imaju povjerenja. Osim toga, djetetu se u pritvoru moraju osigurati uvjeti koji su sigurni i koji ogovaraju njegovim potrebama te se ne smije zadržavati zajedno s odraslima u pritvoru. Dok je u pritvoru, policija od djeteta ne bi trebala tražiti bilo kakvu izjavu niti potpisivanje bilo kakvog dokumenta u vezi s djelom za koje je osumnjičeno bez nazočnosti odvjetnika ili osobe u koju ima povjerenja, kako bi mu pomogla.

Pravosuđe prilagođeno djeci tijekom pravosudnog postupka

Tijekom pravosudnog postupka u kojem sudjeluje dijete, ono bi trebalo imati pravo na zastupanje i pravni savjet, saslušanje i pravo da izrazi svoje stajalište, brzo djelovanje i zaštitu najboljih interesa, okruženje i jezik prilagođen djeci te svjedočenje u najpogodnijem okruženju i uvjetima.

  1. Pristup sudu i sudskom postupku

Pristup sudu, odnosno sudskom postupku, djeci koja razumiju svoja prava i uporabu pravnih lijekova kojima će se zaštiti, trebao bi biti olakšan. Smjernice Odbora ministara Vijeća Europe ne propisuju određenu dobnu granicu jer ona ne može u potpunosti uzeti u obzir različitost sposobnosti i razinu razumijevanja u djece. Potvrđujući da su sva djeca, neovisno o dobi ili sposobnostima nositelji prava, dob je u praksi važno pitanje zato što vrlo mala djeca ili djeca s određenim invaliditetom, neće biti sama u stanju učinkovito štititi svoja prava. Države članice zato bi trebale uspostaviti sustave u kojima će određeni odrasli (roditelji, odvjetnici, druge institucije…) moći djelovati u korist djeteta. U slučaju mogućeg sukoba interesa između djeteta i njegova roditelja, zahtjev za pristanak roditelja trebao bi se izbjegavati te bi se trebao razviti sustav u kojem nezakonita uskrata od strane roditelja ne može spriječiti dijete od obraćanja sudu. Osim toga, potrebno je smanjiti i prepreke financijske ili psihološke naravi (u nekim slučajevima dijete ne može osporavati određene akte ili odluke tijekom svojeg djetinjstva, zbog traume i sl.). U ovakvim slučajevima, trebao bi se omogućiti pristup sudu kroz izvjestan period vremena nakon punoljetstva djeteta.

  1. Pravni savjet i zastupanje

Države članice trebale bi omogućiti pristup odvjetniku, drugoj instituciji ili tijelu koje je, sukladno nacionalnom zakonodavstvu, zaduženo za obranu prava djece. Djeca bi trebala biti zastupana u vlastito ime gdje postoji ili bi mogao nastati sukob interesa između roditelja ili drugih uključenih strana. Osim toga, trebao bi postojati sustav besplatne pravne pomoći koji će biti učinkovit u praksi. Odvjetnik djeteta trebao bi od djeteta zatražiti informirani pristanak o strategiji koju je najbolje upotrijebiti te bi trebao utvrditi i zastupati stajališta i mišljenja djeteta, kao u slučajevima odraslih klijenata.

  1. Pravo da bude saslušano i da može izraziti svoja stajališta

Djeca koja sudjeluju u sudskim postupcima trebala bi dobiti sve relevantne informacije, biti konzultirana i izraziti svoja stajališta te biti informirana o mogućim posljedicama u slučaju udovoljavanja njihovim stajalištima i o mogućim posljedicama bilo kakve odluke. Djeca trebaju precizno znati što će se dogoditi te kakav će biti status njihova mišljenja ili izjave. Sudac ne bi trebao odbiti saslušati dijete bez dobrih razloga, osim ako to nije u najboljim interesima djeteta. Također, djeca imaju pravo izraziti svoja stajališta i mišljenje o svakom pitanju ili slučaju u koji su uključena ili koji utječe na njih, u sigurnom okruženju uz uvažavanje njih kao osoba te se moraju osjećati lagodno dok razgovaraju sa sucem ili drugim službenicima. Postupci saslušanja djece trebali bi biti transparentni, informativni, dobrovoljni, uvažavajući, relevantni, prilagođeni djeci, inkluzivni, provedeni od strane osposobljenih stručnjaka, sigurni i osjetljivi na rizik te pouzdani.

  1. Izbjegavanje nepotrebnog odugovlačenja

Slučajeve u koje su uključena djeca trebalo bi rješavati brzo, a mogao bi se razmotriti sustav određivanja prioriteta među njima (prednost moraju imati teški i žurni slučajevi ili slučajevi u kojima su moguće nepopravljive posljedice ukoliko se ne djeluje odmah). Također, države članice trebale bi omogućiti da se istrage i kazneni postupci tretiraju kao prioritet i provode bez neopravdanih odugovlačenja. Ovo je vrlo važno kako bi se žrtvama omogućio početak oporavka. Osim toga, maloljetnike bi se trebalo „tretirati“ brže, izbjegavajući nepotrebno odugovlačenje, kako bi se osiguralo učinkovito edukativno djelovanje.

  1. Organizacija postupka, okruženje i jezik prilagođen djeci

Radne metode prilagođene djeci trebale bi djeci pružiti osjećaj sigurnosti, a pratnja osobe u koju imaju povjerenja može im pomoći da se u sudskom postupku osjećaju ugodnije. Pratnja djetetu može biti pravni zastupnik ili odrasla osoba po vlastitom izboru, ali ta osoba mora se smatrati pogodnom. Iako prostor suda zna biti zastrašujući za dijete, postoje načini na koje se tretman djece u prostorima suda može poboljšati radeći s djecom na način koji je osjetljiv na potrebe djece: posebne prostorije koje uzimaju u obzir najbolji interes djeteta, nenošenje perike, odore ili druge službene uniforme prilikom ispitivanja… Što je još važnije, pravosuđe prilagođeno djeci podrazumijeva da se djeci rastumače narav i opseg donesenih odluka, kao i njihovi učinci na život određenog djeteta.

  1. Dokazi/iskazi djece

Prikupljanje dokaza/izjava djece trebali bi prikupljati educirani stručnjaci. Također, ukoliko je potrebno provoditi više od jednog intervjua, najbolje je da ih provodi ista osoba zbog konzistentnosti i međusobnog povjerenja, iako bi se trebalo voditi računa o tome da broj intervjua bude što je moguće manji. Kada se djecu namjerava ispitati ili kada ona izraze želju svjedočiti u obiteljskim sporovima, treba pridavati osobitu pažnju njihovom ranjivom položaju u toj obitelji i na učinak koji takvo svjedočenje može imati na postojeće i buduće odnose. Treba uložiti sve moguće napore kako bi se osiguralo da djeca budu svjesna posljedica svjedočenja i da dobiju podršku u svjedočenju na bilo koji od načina koji su već navedeni.

Pravosuđe prilagođeno djeci nakon sudskih postupaka

Postoji velik broj mjera koje se mogu poduzeti da bi se pravosuđe prilagodilo djeci i nakon završetka sudskih postupaka, koje započinju komunikacijom i objašnjenjem odluke, odnosno presude djetetu od strane njegova zastupnika, odvjetnika, posebnog skrbnika, pravnog zastupnika i sl. Također, djetetu bi se trebale pojasniti moguće mjere koje se trebaju poduzeti, uključujući žalbu ili obraćanje nezavisnom mehanizmu za pritužbe. U mnogim slučajevima, osobito u predmetima iz obiteljskog prava, presuda ne mora nužno značiti da je sukob ili problem napokon riješen. Upravo zato moraju se postaviti jasna pravila u izvršenju odluka, osobito u rasporedu viđanja s roditeljem, kako bi se izbjegla daljnja traumatizacija. Stoga je roditelje bolje poslati službama medijacije ili neutralnim centrima koji se bave viđanjem s roditeljem kako bi se sporovi okončali umjesto da sudske odluke izvršava policija. Jedina je iznimka kad postoji rizik vezan za dobrobit djeteta.

Posebna pozornost pridaje se djeci koja su u sukobu sa zakonom pri čemu se mora voditi računa o uspješnoj reintegraciji u društvo, važnosti neotkrivanja kaznene evidencije izvan pravosudnog sustava i legitimne iznimke od ovog važnog principa. Iznimke se odnose na teška kaznena djela, razloge javne sigurnosti ili kad se radi o zapošljavanju ljudi na poslove rada s djecom, npr. ako neka osoba ima povijest zlostavljanja djeteta.

Britanska fondacija Barnardo’s razvila je Službu zagovaranja djece za mlade ljude u više institucija za maloljetne počinitelje diljem Velike Britanije, pružajući im nezavisno zagovaranje, pomažući im u pitanjima povezanim s dobrobiti, skrbi, tretmanom i preseljenjem dok su pritvoreni. Osim sastanka uživo unutar jednog tjedna od zatvaranja, mladi mogu kontaktirati Službu ili se poslužiti besplatnom linijom pomoći. Služba zagovaranja pomaže mladima u razumijevanju sustava i stupa u kontakt s relevantnim stručnjacima kako bi pomogli u rješavanju problema mladih.

Zaštita djece u kaznenim i prekršajnim postupcima u Republici Hrvatskoj

Pravobraniteljica za djecu, koja je važan čimbenik zaštite i promicanja ljudskih prava te jedan od oblika nadzora nad radom državne administracije, iznijela je podatak da godišnje više od 5 000 djece prođe kroz kaznene postupke u kojima je upitna njihova zaštita i ostvarivanje njihovih prava u potpunosti. Iako domaće zakonodavstvo dobro regulira ovu problematiku, uočeno je da je upitna provedba zakona u praksi, kao i manjak jednoznačnog tumačenja zakona. Osim toga, način na koji se stručni djelatnici obraćaju djeci i njihovim roditeljima, često je neprikladan. U sustavu socijalne skrbi zadovoljeni su samo formalni uvjeti, a sudovi najviše kasne i nemaju ostvarene uvjete za ispitivanje djece, a stručna znanja djelatnika su prilično manjkava.

Prof.dr.sc. Gordana Buljan Flander, ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece Grada Zagreba ističe kako je u domaćem zakonodavnom sustavu prisutno najmanje dva izvora stigmatizacije djece. To su sustav koji zahtjeva i provodi višekratna i često nestručna ispitivanja te obitelj koja često ne vjeruje djetetu da je doživjelo seksualno zlostavljanje, kao i pritisak bliskih osoba da to saznanje ne smije „izaći u javnost“. Istraživanja pokazuju da je većini djece, koja su morala svjedočiti na sudu o svojim iskustvima, to bilo uznemirujuće i zastrašujuće, a najstresnije im je bilo kada su morali više puta svjedočiti ili govoriti o svome iskustvu u raznim situacijama, kao i nestručnost, neosjetljivost i grubost ispitivača. Stoga je potrebno uključiti educirane stručnjake mentalnog zdravlja, kao i specijalizirane ustanove u kojima se provode forenzični intervjui sa seksualno zlostavljanom djecom, a stručnjaci za djecu da razvijaju metode koje jačaju djecu da budu vjerodostojni svjedoci na sudu, a da ih sudski postupak ne istovremeno ne viktimizira. Dr. Andrew Bailey, policijski stručnjak iz Velike Britanije ističe važnost jednog i jedinstvenog razgovora s djetetom žrtvom koji stručno vodi, bilježi i snima te kao takav služi u dokazne svrhe i potrebe svih subjekata u zajednici (policija, pravosuđe, zdravstvo, socijalna skrb i sl.). Također, u težim slučajevima zlostavljanja djeteta bitno je da u timu zajedno rade specijalizirani policijski službenik i socijalni radnik koji razumiju djetetovu ranjivost, složenost situacije, različitost po pitanju kulture, koji će dijete upoznati s prostorom u kojem će biti ispitano i sl. (primjer Velike Britanije i Sjeverne Irske).

Zakonom o kaznenom postupku i Zakonom o sudovima za mladež propisano je da se sva djeca do svoje 14. godine snimaju audio-videouređajem, a za oštećenike kaznenih djela kojima sude sudovi za mladež do 16. godine, može se odlučiti da ispitivanje provodi stručna osoba uz snimanje audio-videouređajima. Ministarstvo pravosuđa raspolaže audio-videotehnikom koja nije u skladu s gore navedenim potrebama djece. Također, interes sudaca za mladež i stručne suradnike za dodatnu izobrazbu je nedostatan te je ona prepuštena samoinicijativi i volji pojedinca.

Iz svega navedenog može se zaključiti da je Hrvatskoj potreban bolji i organiziraniji sustav zaštite djece svjedoka u sudskim postupcima zbog čega se u zadnjih nekoliko godina posebna pozornost pridaje zaštiti djece i maloljetnika od traumatizacije koje doživljavaju kao žrtve ili svjedoci krivičnih djela, ali i od retraumatizacije koja je posljedica kaznenih sudskih postupaka neprilagođenih djeci. Također, uvode se najrazličitije mjere zaštite koje imaju za cilj da ovoj kategoriji svjedoka sudjelovanje u krivičnom postupku učine podnošljivijim i bez negativnih posljedica za njihovo fizičko i mentalno zdravlje. Također, brojni međunarodni dokumenti obvezuju ili daju smjernice državama kako bi unaprijedili maloljetničko pravosuđe, osobito sustav zaštite djece svjedoka. Pritom se od država zahtjeva da djeci svjedocima zajamče prava kao što su: pravo na dostojan i suosjećajan tretman, pravo na informaciju, pravo na učinkovitu pomoć, pravo na zaštitu privatnosti, pravo na zaštitu od patnje, pravo na sigurnost te pravo na naknadu štete.

(Poredoš Lavor D., 2012., Stručni skup: Zaštita djeteta svjedoka u postupcima policije te kaznenom i prekršajnom postupku)

Provođenje obavijesnog razgovora s djetetom

U policijskoj istrazi ne postoje posebna ograničenja u odnosu na trajanje obavijesnih razgovora s djecom ili njihovog boravka u prostorijama policije, no generalna je preporuka svim policijskim službenicima da navedeno vrijeme mora biti što kraće, te djecu i maloljetnike ne treba zadržavati u prostorijama policije nakon što se ispuni svrha njihovog dolaska. Odgovoran za ispitivanje djeteta je policijski službenik, a tijekom provođenja izvida kaznenih djela, obavijesni razgovor s djetetom ili maloljetnom osobom obaviti će specijalizirani policijski službenici za maloljetničku delikvenciju, osim ako to zbog okolnosti slučaja nije moguće. Specijalizirani policijski službenici za mladež su službenici educirani za rad s najmlađom dobnom skupinom u slučajevima kada su djeca i maloljetne osobe počinitelji kažnjivih radnji i u slučajevima kada su na njihovu štetu počinjene određene kažnjive radnje.

Prilikom obavljanja intervjua, odnosno ispitivanja djeteta kao žrtve kaznenog djela pred policijom specijalizirani policijski službenici su u mogućnosti uputiti stručnjacima koji se bave zlostavljanom djecom, a koji potom mogu posredno svjedočiti o onome što im je dijete ispričalo. Ispitivanje djeteta provodi se u nazočnosti roditelja, skrbnika, udomitelja, osobe kojoj je dijete povjereno na čuvanje i odgoj ili stručne osobe centra za socijalnu skrb, po mogućnosti u domu djeteta. Iznimno prikupljanje obavijesti od djeteta smije se obaviti i u školskim prostorima u prisutnosti ravnatelja škole ili pedagoga, odnosno psihologa kojeg on odredi i to samo ako roditelj, skrbnik, udomitelj, osoba kojoj je dijete povjereno na čuvanje i odgoj ili stručna osoba centra za socijalnu skrb ne može ili ne želi doći. Roditelj, skrbnik, udomitelj, osoba kojoj je dijete povjereno na čuvanje i odgoj ili stručna osoba centra za socijalnu skrb neće biti nazočni prikupljanju obavijesti od djeteta ili maloljetnika ako postoji sumnja da su počinili kazneno djelo ili prekršaj na štetu djeteta ili maloljetnika.

Dijete u ulozi svjedoka i oštećenika u sudskom postupku

Zakon o sudovima za mladež propisuje da se maloljetnik se ne može ispitati kao svjedok, ako s obzirom na dob i duševnu razvijenost nije sposoban shvatiti značenje prava da ne mora svjedočiti, ali se saznanja dobivena od njega putem stručnih osoba, rođaka ili drugih osoba koje su s njim bile u kontaktu mogu koristiti kao dokaz. Također, pri ispitivanju maloljetne osobe, osobito ako je oštećena kaznenim djelom, postupit će se obzirno da ispitivanje ne bi štetno utjecalo na psihičko stanje maloljetnika.

Tijekom sudske istrage ispitivanje se u pravilu obavlja putem video-linka i to tako da djetetu na njemu razumljiv način stručni suradnik suda koji je prethodno dijete pripremio za ispitivanje, prezentira pitanja postavljena od strane samog suca, državnog odvjetnika i branitelja. Za vrijeme ovakva ispitivanja dijete se nalazi u zasebnoj prostoriji opremljenoj djetetu primjerenim sadržajima.

Ako se kao svjedok ispituje dijete oštećeno kaznenim djelom, ispitivanje se provodi uz pomoć psihologa, pedagoga ili druge stručne osobe. Istražni sudac će naložiti da se ispitivanje svjedoka snimi video i zvučnom snimkom. Ispitivanje će se provesti bez nazočnosti suca i stranaka u prostoriji gdje se dijete nalazi tako da mu stranke mogu postavljati pitanja putem istražnog suca te psihologa, pedagoga ili druge stručne osobe.

Ako se kao svjedok ispituje dijete ili mlađi maloljetnik oštećen jednim ili više od navedenih kaznenih djela (teško ubojstvo, čedomorstvo, sudjelovanje u samoubojstvu, protupravno oduzimanje slobode, otmica, zlostavljanje u obavljanju službe ili javne ovlasti, nasilničko ponašanje u obitelji, silovanje, spolni odnošaj s nemoćnom osobom, prisila na spolni odnošaj, spolni odnošaj zlouporabom položaja, spolni odnošaj s djetetom, bludne radnje, zadovoljenje pohote pred djetetom ili maloljetnom osobom, podvođenje, iskorištavanje djece ili maloljetnih osoba za pornografiju, upoznavanje djece s pornografijom, rodoskvrnuće, povreda dužnosti uzdržavanja, oduzimanje djeteta ili maloljetne osobe, promjena obiteljskog stanja, napuštanje djeteta, zapuštanje i zlostavljanje djeteta ili maloljetne osobe, izvanbračni život s maloljetnom osobom, sprječavanje i neizvršenje mjera za zaštitu djeteta i maloljetne osobe, trgovanje ljudima i ropstvo, međunarodna prostitucija) takvo se ispitivanje može provesti najviše dva puta. Ispitivanje se provodi uz pomoć psihologa, pedagoga ili druge stručne osobe.

Djeca i mlađi maloljetnici kao svjedoci oštećeni kaznenim djelom mogu se, umjesto u sudu, ispitati u svome stanu ili drugom prostoru u kojem borave ili u centru za socijalnu skrb. Kad je dijete ili mlađi maloljetnik ispitan na gore navedeni način, na glavnoj raspravi uvijek će se pročitati zapisnik o iskazu svjedoka, odnosno reproducirati snimka ispitivanja.

Svaki Županijski sud u RH posjeduje tehniku kojom se može snimati dijete u posebnoj prostoriji, kao i veći Općinski sudovi tako da se dijete saslušava u posebnoj prostoriji uz pomoć stručne osobe, stručnog suradnika ili socijalnog pedagoga.

Ograničavanje broja ispitivanja djeteta zakonski je regulirano samo u odnosu na sudski postupak, koji predviđa da se dijete i mlađi maloljetnik kao žrtve kaznenih djela ispituju najviše dva puta tijekom postupka. Međutim, u praksi ne znači da će dijete o okolnostima djela doista najviše dva puta i biti ispitano, jer sudskom postupku prethodi, kao što smo napomenuli i postupak policijske istrage.

Prevencija maloljetničke delinkvencije u Republici Hrvatskoj

Kada govorimo o učestalosti prekršaja i delinkventnih radnji maloljetnika u RH suočavamo se s poražavajućim brojkama. Maloljetnici godišnje počine oko 8.000 prekršaja od kojih četvrtinu na području grada Zagreba. Policija godišnje bilježi više od 3.000 slučajeva mladih do 16 godina koji su na ulici poslije 23 sata bez roditeljskog nadzora, čime neposredno krše odredbe Obiteljskog zakona. Obzirom da represivne mjere poput novčanih kazni nisu dale očekivane rezultate, sve više se prepoznaje potreba za preventivnim programima, bilo na lokalnoj ili na državnoj razini.

Preventivni programi se već provode u okviru odgojno – obrazovnih ustanova, te uključuju određene  aktivnosti na lokalnoj razini, kao što je npr. program „Zajednice koje brinu“ u Istarskoj županiji, čiji je cilj spriječiti djelovanje rizičnih faktora karakterističnih za pojedine lokalne zajednice. Iako je potreba za sveobuhvatnim preventivnim programima davno prepoznata, tek se sada vide njihovi začeci. Jedan takav program je STOP program, čiji je pilot projekt proveden prošle godine i koji je dao zadovoljavajuće rezultate. STOP program je nastao po uzoru na nizozemski program prevencije delinkvencije, a pokrenut je od strane Hrvatske Udruge sudaca za mladež, obiteljskih sudaca i stručnjaka za djecu i mladež u suradnji s Ministarstvom zdravstva i socijalne skrbi, MUP-om, drugim udrugama, Centrom za socijalnu skrb Zagreb i Gradom Zagrebom. U okviru STOP programa maloljetnicima se nudi mogućnost da za protupravno ponašanje ne budu procesuirani. Alternativa sudskom postupanju je da prihvate savjetovanje, trening ili rad u humanitarnim organizacijama, ispriku ili plaćanje naknade štete žrtvi. Provođenjem pilot projekta utvrđen je nedostatak kvalitetne komunikacije između maloljetnika i njihovih roditelja, tako da je savjetodavni dio za roditelje bio usmjeren na poboljšanje komunikacijskih vještina i podršku u odgoju.

Osim ovog programa, postoje i smjernice za buduće preventivne programe, temeljene na programima koji se provode u SAD-u, Kanadi, Velikoj Britaniji i Australiji. U navedenim su se zemljama pokazali uspješnima programi koji uključuju tjedne posjete odgajatelja iz vrtića za djecu do 5 god te obiteljsku terapiju za obitelji s predadolescentima. U okviru škola uspješni su programi koji uključuju trening socijalnih vještina kroz duže vrijeme te trening perceptivnih i kognitivnih vještina za visoko rizične maloljetnike. Također, pokazali su se uspješnima preventivni programi zapošljavanja starijih maloljetnika nakon institucionalizacije, dodatne policijske patrole u visokorizičnim područjima  te rehabilitacijski-tretmanski institucionalni programi na državnoj razini, koji prepoznaju specifične rizične faktore.

Izvansudska nagodba u kaznenim postupcima prema djeci i mladima

Model izvansudske nagodbe u kaznenom postupku prema maloljetnim i mlađim punoljetnim počiniteljima kaznenih djela, u Hrvatskoj praksi uspješno egzistira već preko deset godina. Izvansudska nagodba proces je postizanja dogovora između osumnjičenika i oštećenika u cilju popravljanja štete nastale počinjenjem kaznenog djela uz posredovanje, vođenje i usmjeravanje treće neutralne osobe, odnosno posrednika. Primjenom izvansudske nagodbe počinitelji lakših kaznenih djela umjesto kazne koja bi im bila izrečena na sudu i stigme počinitelja kaznenog djela, dobivaju priliku preuzeti odgovornost i popraviti počinjenu štetu. S druge strane žrtva dobiva priliku suočiti se s počiniteljem, dobiti ispriku i izravno dogovoriti način obeštećenja koji njemu najviše odgovara. U tom postupku do izražaja dolaze potrebe žrtve i odgovornost počinitelja, a u središtu je popravak nanesene štete.

Ključni dio izvansudske nagodbe je kada se oštećenik i osumnjičenik dobrovoljno susreću na razgovoru s ciljem postizanja dogovora. Pritom, posrednik ne ispituje niti donosi odluke, već je njegova uloga u omogućavanju i podržavanju razgovora između sudionika u atmosferi uvažavanja i jasne komunikacije te vođenja procesa nagodbe od faze informiranja, definiranja pravila komunikacije i tijeka procesa, preko iznošenja pojedinačnih sadržaja od svake uključene strane, do međusobnog razgovora i eventualnog dogovora, odnosno sporazuma. Tome prethodi temeljita priprema uključenih strana kroz individualne razgovore koje vodi posrednik s namjerom informiranja i pojašnjavanja procesa izvansudske nagodbe te dobivanja pristanka pojedine strane na sudjelovanje.

Izvansudski postupak doprinosi dobrobiti oštećenika, osumnjičenika i zajednici u cjelini.

Oštećenik je u središtu procesa kao osoba koja je pretrpjela štetu, u neugodnoj, bolnoj i teškoj situaciji. Može izraziti ljutnju, bijes, rezignaciju, govoriti o svojim strahovima, očekivanjima i interesima. Nudi mu se prorada i emocionalnih, a ne samo materijalnih posljedica kaznenog djela. Upoznaje se s pravima i dobiva informacije gdje se može savjetovati u vezi sa svojim problemima te ima mogućnost brzo i povoljno, u realnim okvirima, a bez dugotrajnih i birokratskih zapreka riješiti svoje zahtjeve.

Osumnjičeniku se nudi mogućnost da država odustane od kaznenog postupka bez formalnog sankcioniranja jer u slučaju pozitivnog ishoda slijedi odbacivanje kaznene prijave, ne upisuje se u kazneni registar te ne prolazi dugačak i težak sudski proces. Slušajući oštećenika uči o djelovanju vlastita ponašanja na druge, alternativnim načinima ponašanja, uči preuzeti odgovornost za svoje ponašanje, suočiti se s posljedicama i načinima rješavanja ili umanjivanja tih posljedica, a razvija i kreativnost kod promišljanja načina i realiziranja popravka štete.

Što se tiče prednosti za zajednicu, one se očituju u rješavanju konflikta, a ne u njegovu razvoju što je često slučaj kod sudskog postupka. Osim toga, smanjuje se recidivizam u odnosu na klasične sankcije, što ukazuje na preventivne mogućnosti ovog pristupa. Također, brže i jeftinije se rješavaju posljedice

kaznenog djela, doprinosi se i uspostavi socijalnog mira i miroljubivog zajedničkog života u budućnosti.

Dosadašnja praksa izvansudske nagodbe u Hrvatskoj pokazuje čak 80-postotnu uspješnost svih slučajeva, nepokretanje sudskog postupka u više od 85 posto slučajeva te zadovoljstvo žrtava i počinitelja u čak 95 posto slučajeva. Velika većina postupaka, čak 75 posto, završena je u roku od tri mjeseca a preostali za šest mjeseci, što je izuzetno brzo u usporedbi s uobičajenim trajanjem sudskih postupaka.